Sakramenat Ispovijedi zovemo još i sakramenat Pokore, Pomirenja, Obraćenja, Oproštenja. Isus je ovaj sakramenat ustanovio na sam dan svoga Uskrsnuća, uvečer, kada se ukazao apostolima rekavši im:” Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe otpuštaju im se, kojima zadržite zadržani su im.” (Iv 20, 22-23)

 

KAKO SE ISPOVIJEDA

  1. pozdravi: « HVALJEN ISUS I MARIJA» (svećenik odgovori «Uvijeke»)
  2. klekni – prekriži se: « U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN!»
  3. reci: « SKRUŠENO ISPOVIJEDAM SVOJE GRIJEHE KOJE SAM UČINIO. MOJA POSLJEDNJA ISPOVIJED BILA JE PRIJE …(kada?). OVO SU MOJI GRIJESI (nabroji sve grijehe kojih se možeš sjetiti; nemoj lagati niti namjerno prešutjeti neki grijeh jer ti tada sveta ispovijed neće valjati – Bog ionako sve vidi i sve zna.»
  4. kada nabrojiš sve grijehe reci: « MOLIM POKORU I ODRJEŠENJE OD GRIJEHA.»
  5. slušaj što ti svećenik govori i upamti pokoru koju moraš izvršiti.
  6. kajanje: « KAJEM SE OD SVEGA SRCA ŠTO SAM UVRIJEDIO BOGA, NAJVEĆE I NAJMILIJE DOBRO. MRZIM SVE SVOJE GRIJEHE I ČVRSTO OBEĆAJEM DA ĆU SE POPRAVITI I DA NEĆU VIŠE GRIJEŠITI.»
  7. svećenik te odrješuje od grijeha riječima I ja te odrješujem od svih grijeha tvojih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga .» prekriži se i reci: « AMEN.»
  8. svećenik kaže «Gospodin ti je otpusti grijehe, idi u miru»
  9. ti odgovori: « BOGU HVALA» i idi izvršiti pokoru koju ti je svećenik zadao.

ISPIT SAVJESTI

Kada sam se posljednji put ispovjedio? Jesam li prešutio neki teški grijeh u prijašnjoj ispovjedi? Jesam li izvršio pokoru koju sam dobio na prošloj ispovijedi?

 

Priprema za ispovijed

Koje uvjete ispovijed mora ispuniti kako bi bila “uspješna”?

Iz knjige “Ispovijed – sakrament milosrđa” koju je uredilo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije (naklada San Paolo) odabrali smo 5 karakteristika koje sakrament pomirenja čine jedinstvenim i uspješnim.

 

1. Ispovijed mora odgajati savjest

Ispovijed ima kao nužnu pretpostavku odgoj savjesti. Ovaj izraz označava vjeru koja postaje znanje. Za kršćanina to znači shvatiti značenje onoga što se događa, osobito u njegovu vlastitom životu, shvaćanjem koje se ostvaruje u Bogu i preko Njega. Kršćanski život osvijetljen Božjom riječi ostvaruje se u Duhu Svetom po Kristovoj ljubavi: za vjernika je poznavanje sebe i svijeta djelo duhovne razboritosti.

Kako se odgaja savjest? Idući putem koji vodi do istine o čovjeku koji je slika Božja. U tom svjetlu priznavanje vlastitih grijeha (svaki grijeh je krivo viđenje sebe, drugih, svijeta i Boga) samo je jedna postaja toga velikog puta prema spoznaji sebe i Boga – puta koji je istovremeno i veoma zahtjevan, ali i lijep i uzbudljiv. Katekizam Katoličke Crkve podsjeća da je savjest ispravno i istinski odgojena kada je “u skladu s istinskim dobrom što ga je mudrost Stvoriteljeva htjela” (KKC 1783) i kada je taj odgoj “zadatak cijeloga života” (KKC 1784).

 

2. Ispovijed mora razvijati smisao pokore

Jubilej milosrđa je dobra prilika, kako za zajednice tako i za pojedince, za ponovno otkrivanje vrijednosti i ljepote sakramenta pomirenja. Kada čovjek više ne priznaje vlastitu grešnost tada ne čini ništa da bi izbjegao grijeh i milost spasenja za njega postaje nešto o čemu ne vodi brigu. Vjernik u tom slučaju gubi svijest o Kristovu uskrsnuću i razlozima njegove smrti na križu. Vjernički život tada postaje prazan i beživotan. Zadatak je sakramenta pomirenja da svakoga od nas ponovno uputi u smisao pokore.

 

3. Ispovijed mora poticati ljubav

Prava pokora znači dati prostora Božjem djelovanju u nama. To je dinamika svakog istinskog ljubavnog odnosa: “Da, ljubav je ‘ekstaza’, ali ekstaza kao put, kao trajni izlazak vlastitoga ja zatvorenoga u samome sebi prema oslobođenju u sebedarju i tako prema ponovnom pronalaženju sebe, štoviše, prema pronalaženju Boga.” (Benedikt XVI., Bog je ljubav 6)

To je put koji vodi prema tome da se traži i voli sakrament pokore. Katekizam Katoličke Crkve navodi mnoge oblike pokore i pokorničkog držanja koji potiču na obraćenje. Od najuobičajenijih oblika pokore kao što su post, molitva i milostinja, do onih kao što su djela milosrđa, djela pomirenja, briga za siromašne, zauzetost za pravo i pravdu, bratsko opominjanje, čitanje Svetog pisma, duhovne vježbe, pokornička bogoslužja i hodočašća (KKC 1434-1438).

 

4. Ispovijed mora poticati na solidarnost

Božji oprost se ne iscrpljuje u raskajanom grješniku, već se preko njega širi na cijelu zajednicu oblikujući međuljudske odnose i potičući u cijeloj Crkvi način života koji ju čini “Božjim narodom”. Zbog ovoga svi vjernici moraju biti potaknuti da uklanjaju iz crkvene zajednice sve ono što je u sukobu sa solidarnosti koja mora vladati u Crkvi. Vjernik može primiti i oprostiti jer zna da je prije svega i njemu samome Bog bezuvjetno oprostio i prihvatio ga. Oprost je dakle dar koji smo besplatno primili da bismo ga dijelili s braćom.

 

5. Ispovijed mora poticati na bratsko opominjanje

Jubilej milosrđa želi biti prije svega prilika za pomirenje unutar samih kršćanskih zajednica; unutarnja misija, put otkrivanja i obraćenja unutar vlastitog identiteta sveopće zajednice spasenja s ciljem da Evanđelje dotakne sve u svakom čovjeku. Na takvom putu bratsko je opominjanje od velike važnosti, ali je i nešto što nije lako provedivo. Bratsko opominjanje je usmjereno upravo na pomirenje s ciljem izgradnje zajednice. Govoreći o prvim kršćanskim zajednicama poslanice Novog zavjeta predočuju brojne izraze bratstva u kojima se kao refren pojavljuje veza “jedni i drugi”. Tako se ocrtava djelokrug vršenja bratskog opominjanja: “Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem!” (Rim 12,10), “Budite istomišljenici među sobom!” (Rim 12,16), “Prihvaćajte jedni druge” (Rim 15,7).

 

 

SAKRAMENT SVETE ISPOVIJEDI

„Na sam dan uskrsnuća, uvečer, Gospodin Isus ukaza se apostolima i reče im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.’” (Iv 20, 22–23)

Sveta ispovijed je sakrament po kojem nam Bog preko svećenika oprašta grijehe. Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakrament obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja. Tko griješi, nanosi uvredu Božjoj časti i ljubavi, svome vlastitom dostojanstvu čovjeka pozvanog da bude dijete Božje i duhovnom zdravlju Crkve, kojoj svaki kršćanin treba biti kamen živi. Sakrament pokore sastoji se od triju pokornikovih čina i od svećenikova odrješenja.

Čini pokornika:

  • kajanje;
    ispovijed ili očitovanje grijeha svećeniku;
  • odluka da će se izvršiti zadovoljština i djela zadovoljštine (pokore).

Tko želi postići pomirenje s Bogom, Crkvom i sa samim sobom, mora svećeniku ispovjediti sve teške grijehe koje još nije ispovjedio i kojih se sjeća nakon brižljivog ispita savjesti.

Ispovijed lakih grijeha, iako nije nužna, Crkva ipak živo preporučuje. Svećenik nalaže pokorniku izvršenje nekih čina „zadovoljštine“ ili „pokore“ da bi nadoknadio štetu nanesenu grijehom i povratio se ponašanju koje dolikuje Kristovu učeniku (kod nas je to obično molitva, ali može i nešto drugo).

Tko može opraštati grijehe u svetoj ispovijedi?

Opraštati grijehe u Kristovo ime mogu samo svećenici koji su od crkvene vlasti dobili ovlast odrješivanja.

Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu:

  • pomirenje s Bogom;
  • otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima;
  • otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha;
  • mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha;
  • povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu

 

ISPOVIJED U NAŠOJ ŽUPI:

– prvi petak u mjesecu dva sata prije sv. mise

– radnim danom možete uvijek doći prije mise ili po dogovoru

– za Božić i Uskrs imamo velike župne ispovijedi za sve župljane

 

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Share on LinkedIn0Print this page