KOLIKO NAM JE DANAS POTREBAN BULEŠIĆ?

  • KOLIKO NAM JE DANAS POTREBAN BULEŠIĆ?
    70 je godina prošlo od mučeništva blaženog Miroslava Bulešića, bez sumnje
    najznačajnijeg lika Crkve u Istri u 20. stoljeću. Naša Crkva priprema se dostojno
    obilježiti ovu obljetnicu, između ostaloga objavljivanjem prigodne monografije i,
    pogotovo, njegova duhovnog dnevnika. Naravno, radi se i na postupku njegove
    kanonizacije. Pobožnost Miroslavu Bulešiću širi se pomalo diljem Istre i šire. Njegove
    slike vise u gotovo svim crkvama, župnim kućama, njegov život postao je inspiracija
    vjeroučiteljima, jer je djeci najlakše prenijeti vrijednosti kršćanskog života ako im se
    prikaže lik mladog svećenika koji ih je živio u potpunosti. Kroz njegov život, a pogotovo
    kroz njegovo mučeništvo, isprepliću se iskrena ljudskost, duboka duhovnost,
    domoljublje, čovjekoljublje i, nadasve, bogoljublje. Možemo zaista od njega mnogo
    naučiti. Ipak, stječe se dojam da ga još uvijek, na razini Crkve, a pogotovo na razini
    društvenog suživota, nismo dovoljno vrjednovali.
     _
    1. Današnji pojam mučeništva
    Možda je razlog tomu što smo donekle još uvijek ostali zarobljenici vremena kada je o
    Bulešiću bilo zabranjeno čak i govoriti u javnosti. U bivšem komunističkom sistemu
    Bulešić je bio zabranjena tema. Čudno kako je jedan dvadesetsedmogodišnji mladić
    mogao biti tako opasan režimu. Možda je sama ova činjenica dovoljna da prosudimo
    kako je tadašnji režim počivao na klimavim nogama. Jednoumnost se uvijek boji ljudi
    koji drže do svojih uvjerenja, bez obzira na cijenu koju moraju platiti. Jednoumni sistem
    nije vezan samo uz komunizam ili ateizam. Jednoumnost postoji i danas. I u Hrvatskoj.
    Možda se on ne ogleda ponajprije u političkim krugovima, ali se preselio na vrijednosni
    teren, gdje vrijedi zakon relativizma, a ponašanje se svodi na „biti u skladu s
    trendovima“. U prijašnja vremena politiku je kreirala malena elita i svi su joj se morali
    podvrgavati. Danas slična elita kreira nekakve nove „vrijednosti“, od rodne ideologije do
    medijskih tiranija, gdje pojedincu ne preostaje ništa drugo nego se takvim trendovima
    prilagoditi. Znamo kako je zbog svoje dosljednosti završio svoj život Bulešić. Vjerojatno
    ne bi bio bolje prošao da živi danas. Možda ne bi bio doživio crveno ili krvavo
    mučeništvo, ali bi svakako bio žrtva tzv. bijelog mučeništva, kakvome su izloženi danas
    toliki kršćani, žigosani kao nazadnjaci i primitivci. Da je Bulešić živio danas, bez sumnje
    bi bio povlaštena žrtva „naprednih“ civilnih udruga i tzv. „slobodnih“ medija koji bi
    njegov govor o Bogu, ljudima, Crkvi, društvenim događanjima ocijenili epitetima i
    floskulama kao što su netrpeljivost, homofobija, „srljanje u Srednji vijek“…
     _
    2. Bulešić je moderan blaženik
    Zato nam je Bulešić danas itekako potreban. Čitamo da je i, dok je bio u Pazinu
    odgovoran za odgoj budućih svećenika, znao nailaziti na nerazumijevanje učenika zbog
    svoje pricipijelnosti i navodne strogosti. Ipak, tim svojim pristupom privlačio je ljude.
    Onda kao i danas, ljudi ne vole beskičmenjake. Ali isto kao onda, i danas, ipak, ljudi idu
    za njima i slijede trendove. koje im nameću. Tada su to mnogi činili prisilno, a danas
    dobrovoljno. Tko god „strši“ iznad ili izvan toga, riskira mnogo. Riskira etiketu koje se
    više ne može osloboditi. Ovakva etiketa odvela je Bulešića u smrt. Pogrešno je njegovo
    mučeništvo promatrati samo kroz prizmu vjere. On nije umro samo zato jer je bio vjernik
    i svećenik i što je ljude vodio k Bogu i Crkvi. On je umro i zato što je smetao jednoumlju,
    zato što je imao kristalnu jasnu viziju onoga što danas definiramo ljudskim
    dostojanstvom, pravom svakoga da neke vrijednosti živi, nastoji ljude za njih pridobiti, a
    da pritom ne riskira čast ili život. I to tako da ih nikome silom ne nameće. Svojim
    životom i govorom Bulešić je bio protiv jednog sustava koji je silom nastojao nametnuti
    neke kvasi-vrijednosti. Onda je ta sila bila okrutna jednoumna politika. Danas se ona
    zove npr. medijski linč, izvrgavanje ruglu i diskriminacija onoga tko, u odnosu na ono što
    je trend, drugačije misli i živi. Pa zar Bulešić nije onda moderan?
     _
    3. Bulešić i naša Crkva
    Možda i Crkvi danas Bulešić može biti aktualan. Naime, Bulešić, iako vrlo mlad,
    kristalno jasno znao je odrediti prioritete Crkve i, općenito, svakoga istinskog kršćanina.
    Njemu su Bog i Njegova Riječ uvijek bili temeljno odredište. Oko Njega i Njegove Riječi
    se sve vrti kao oko životne osovine. Sve ostalo je u drugom planu. Možda smo mi danas
    u Crkvi, namjerno ili prisilno, mnogo toga stavili između nas i te životne osovine, previše
    teologiziranja, razumljivog samo stručnjacima, previše ovozemnih stvari i tzv.
    „nekretnina“, previše sakramentalija, kao što su sprovodi ili blagoslov kuća, a premalo
    sakramenata. Tko zna. Možda smo si umislili da svojim naporima možemo sve. A Bulešić
    neprestano i uporno ponavlja elementarnu istinu kako o Bogu ovisi prvenstveno sve, a mi
    mu samo možemo pomoći ostvariti Njegov plan. Ono što jesmo i činimo Božji je dar.
    Čak i kada posrnemo ili padnemo, moramo vjerovati da će nam Bog darovati snagu da se
    dignemo. To je bila osnovna teza Bulešićeve duhovnosti i okosnica njegova stila
    življenja. Može li današnji kršćanin usvojiti ovu lekciju? Morati će. Jer u svijetu u kojem
    živimo sve više morati ćemo računati s Božjim darom i Njegovom providnosti.
    _
    Josip Grbac
Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Share on LinkedIn0Print this page
About the Author

Leave a Reply

*

captcha *