krstenje

Krštenje – temeljni sakrament Crkve!

Kršćanski život temelji se na primanju prva tri sakramenta. Stoga se ti sakramenti i zovu sakramenti kršćanske inicijacije ili uvođenje u vjeru. I prije Isusa postojalo je krštenje čišćenja, pokore i obraćenja od grijeha, kakav je bio Ivanov krst na rijeci Jordanu. Isus, premda bez grijeha, iz solidarnosti s nama primio je krštenje od Ivana, kada ga je Otac proglasio svojim ljubljenim Sinom, a Duh Sveti je sišao nad njega u obliku goluba. Tu se po prvi put ljudima očitovao život Trojedinoga Boga: Otac je progovorio s neba, Sin je stajao u vodi, a Duh Sveti se objavio u obliku goluba.

Od tada Isus počinje propovijedati kraljevstvo Božje na zemlji, okuplja učenike i vodi ih prema svom krštenju koje će se dogoditi na križu, kada će iz njegova probodenog boka poteći krv i voda, znak smrti i života, zalog našeg preporođenja u našem krštenju, koje je naredio sam uskrsli Krist ovim nalogom: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28, 19–20).

Krštenik se vjerom u Isusa Krista želi očistiti od svake ljage grijeha, osloboditi se Zloga, umrijeti nasljedstvu staroga čovjeka s posljedicom prvoga (izvornog) grijeha i roditi se za novog čovjeka u Kristu na novi život. Zato se krštenje zove i „kupelj preporođenja“. Krštenju odraslih prethodi priprava koju zovemo katekumenat. Kod krštenja djece za taj se čin pripremaju roditelji zajedno s kumovima koji se obvezuju da će djeci prenijeti svoju vjeru i kršćanski ih odgajati odmalena.

Krštenje daje neizbrisivi biljeg, prima se samo jedanput u životu, a krštenik se obvezuje na vjernost Bogu i zajednici Crkve. Bitni čin krštenja je trostruko polijevanje krštenika vodom ili uronjavanje u vodu i izgovaranje riječi: (ime krštenika), ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Nakon toga slijedi pomazanje svetim uljem te predaja simbola bijele haljine i  paljene svijeće. A cijeli obred praćen je određenim molitvama krstitelja, nazočnih i cijele župne zajednice.

Preporuča se prije krštenja pročitati: Mt 3, 13–17 i Lk 18, 5–17.

UKRATKO O OBREDU KRŠTENJA

Čovjek ulazi u život rađanjem: Krist mu daje da se rodi na nov život po krštenju. Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve, ”vrata” u Kristovu zajednicu. Isus je rekao: ”Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se. U obredu krštenja pripravnik (krštenik) najprije izražava svoju želju da bude kršten i nakanu koja ga u tom vodi. Kod krštenja djece tu želju i nakanu u ime krštenika izražavaju roditelji i kumovi. Zatim krštenik sluša BOŽJU RIJEČ. Njome ga Bog poziva na vjeru i obraćenje. Snagom te riječi Bog iznutra obraća njegovo srce.  Odrasli krštenici pripremaju se na krštenje i slušaju Božju riječ kroz dulje vrijeme, kako bi njihova vjera i obraćenje dovoljno sazreli. To se vrijeme zove ”katekumenat”.  Obraćenje i vjeru krštenici izražavaju ODREKNUĆEM ”SOTONE” – odbacuju zlo i Zloga (đavla), grijeh i praznovjerje – te ISPOVIJEŠĆU VJERE kojom se neopozivo opredjeljuju za Boga u Isusu Kristu. Svakom je kršteniku za krštenje nužna vjera. Mala djeca ne mogu imati osobne vjere, zato se ona krste u vjeri svojih roditelja, kumova i cijele Kristove zajednice. Da bi roditelji mogli valjano ispovjediti vjeru za krštenje svoga djeteta, često će im biti potrebno da se ponovno i sami potpunije upute u vjeru slušanjem i razmišljanjem Božje riječi pod vodstvom službenika Crkve (župnika, katehete).

BITNI ČIN KRŠTENJA jest trostruko pranje vodom – bilo uronjavanjem bilo polijevanjem – uz pratnju riječi:   JA TE KRSTIM U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA.

Redoviti krstitelj je svećenik (ili đakon). U izvanrednim i hitnim slučajevima može krstiti svatko tko zna što je krštenje i voljan je krstiti krštenika.  Ukoliko čovjek koji vjeruje i želio bi se krstiti a ne može, kršten je već željom. Tko nekršten mučeništvom posvjedoči svoju vjeru kršten je krstom krvi.

  • OBREDI POSLIJE POLIJEVANJA VODOM OZNAČUJU:
  • Mazanje krizmomoznačuje da krštenik postaje pomazanik s Kristom-Pomazanikom (Mesijom), suradnik u njegovoj ”proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj” službi.
  • Bijela haljinaznak je novoga krštenikova dostojanstva (krštenjem postajemo ”djeca Božja”) i znak njegove krsne nevinosti po oproštenju grijeha – ali i znak njegove obveze da odsada živi neokaljano po uzoru na Isusa Krista koji nije počinio zla.
  • Uskrsna svijećakoja gori kod krštenja označuje prisutnost Isusa Krista – Uskrsloga. On je svjetlo i putokaz za novi život krštenika i izvor svega što nam se dariva po krštenju. Zato se krštenikova svijeća pali na uskrsnoj svijeći.
  • Obred ”Efeta”, tj. obredno otvaranje krštenikovih ušiju i usta, simbolički pokazuje da je krštenik stupio u novi odnos s Bogom: odsada će njegov život biti neprestano i pomno slušanje Božje riječi te spremno odazivanje toj riječi; (takvo će ga slušanje Božje riječi osposobljavati da za ljude može pronalaziti ”prave riječi”).

Krsni kumovi su svjedoci i jamci za vjeru krštenika pred kršćanskom zajednicom i predstavnici kršćanske zajednice pred krštenikom; suradnici i pomoćnici roditeljima u kršćanskom odgoju krštenika, osobito uzornim kršćanskim životom.

UKRATKO BISMO MOGLI OVAKO IZRAZITI ŠTO SE PO SAKRAMENTU KRŠTENJA  NA OTAJSTVEN NAČIN DOGAĐA:

· snagom Duha Svetoga primamo ”nov život odozgor”:  postajemo slični Isusu Kristu, Sinu Božjemu te tako postajemo ”Božja djeca”; rađamo se na nov život s Bogom, ”preporađamo se, primamo milost posvetnu”;

  • rađanjem na novi život opraštaju nam se grijesi(“istočni” grijeh i grijesi što smo ih osobno počinili prije krštenja ukoliko se krstimo u odrasloj dobi);
  • na poseban nam se način darivaju temeljne ljudske i vjerničke ”kreposti’‘ (vrline): osobito vjera, nada i ljubav;
  • postajemo članovi zajednice Božjega naroda– Crkve.

Oni koji nisu upoznali Isusa Krista a iskreno traže istinu i žive po savjesti jesu ”nevidljivi, neobilježeni” članovi zajednice Božjega naroda. Za njih bismo također mogli reći da su kršteni ”krstom želje” jer, tražeći istinu i živeći po savjesti, žele činiti ono što Bog od njih traži.

POTREBNO JE:

Krštenje djeteta

  • izvod iz matične knjige rođenih za dijete (kopija);
  • posvjedočenje za kumovanje (kum/kuma ga dobiva u svojoj župi prebivališta); Ako obitelj stanuje u drugoj župi, treba donijeti pismeno dopuštenje svoga župnika.

Krštenje odraslih

Odrasle osobe (od srednje škole nadalje) uključuju se u pripravu za krštenje odraslih koja započinje u mjesecu listopadu i završava o Uskrsu, kada primaju sve sakramente inicijacije (krštenje, potvrda i pričest). Crkva ne dopušta primanje sakramenata inicijacije bez dostatne priprave! Kandidati koji ne žive u župi sv. Peregrina u Umagu donose od svojega župnika potvrdu da mogu pohađati pripravu i primiti sakramente inicijacije. Javiti se treba u župni ured.

KUMOVI

Prema odredbi Crkve, kumovati mogu katolici koji su primili sakramente euharistije i potvrde. Ako su u braku, trebaju biti crkveno vjenčani. Trebaju također živjeti kršćanskim životom.

U župi Umag sakrament krštenja slavimo nedjeljom i prema dogovoru između roditelja i župnog ureda u neko drugo vrijeme.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Share on LinkedIn0Print this page