LOŠE I KRIVOTVORENE KOPIJE  KRŠĆANSTVA

 

Diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, obilježena je 500-ta obljetnica Reformacije, ali je u mnogim zemljama obilježena i 100-ta obljetnica Oktobarske revolucije u tadašnjoj Rusiji. Dok je prvi događaj prije pet stoljeća, pored svih problema i podjela koje je prouzročio, u suštini  imao za cilj obnoviti i reformirati Crkvu i vjeru, otvoriti ljudima lakši pristup onozemnom, Nebu, drugi događaj obećavao je ljudima savršenu sreću na zemlji, zatvorivši im Nebo i protjeravajući Boga, uz pomoć bestijalnih okrutnosti. I jedan i drugi događaj bili su svojevrsna revolucija, bitno su utjecali na živote milijuna ljudi. Oba događaja imala su za cilj ne samo promijeniti vanjski oblik života, nego i učiniti radikalne promjene u ljudskim dušama i srcima. Možemo slobodno reći da su oba događaja bitno utjecala i na svjetonazor mnogih ljudi, zapostavili neke vrijednosti, a na vidjelo iznijeli neke sasvim ili djelomično nove. Cilj je bio gotovo isti, naravno na teorijskom planu: obećati i ponuditi ljudima sreću, ispunjeniji smisao života, jedan novi način življenja. Naravno da su sredstva za postizanje tog cilja bila dijametralno suprotna i različita. No, postavlja se pitanje jesu li oktobarska revolucija, ali i neke druge koje su kasnije isto tako završile u okrutnom jednoumlju, na neki način „kopirale“ mnogo toga iz Reformacije, ali i drugih pokušaja tijekom povijesti kršćanstva koji su išli za obnovom Crkve i vjere?

 

1. Revolucije kao loše kopije

Jedno je sigurno: svi veliki revolucionarni vođe i njihovi sljedbenici ne bi bili ništa postigli da nisu imali čvrstu vjeru, bez obzira pisali mi pojam vjera obično ili pod navodnicima. Ono što se radikalno mijenja je predmet ili osoba vrijedna obožavanja. Umjesto oltara to postaje partijska zastava. Umjesto euharistijskog okupljanja uvedu se partijski kongresi. Crkveni napjevi zamijene se radničkim „udarničkim“ pjesmama, kult prema svecima ustupi mjesto „kultu“ prema partijskim funkcionarima, i, konačno, mjesto Svevišnjega preuzme svemogući, nepogrešivi, bezgrešni i besmrtni vođa, „Führer“. On u svojoj svemoći može sve, i sve to može bolje nego svi ostali. On je genij u sportu, pjesništvu, slikarstvu, skladateljstvu, gospodarstvu, jednostavno, on može sve bolje nego to mogu svi ostali. Gotovo u svim revolucijama tako se ono istinsko sakralno pretvara i transportira u sekularno sakralno. Novi „kult“ zamijeni onaj istinski dosadašnji, i to tako da preuzme znakove i simbole istinske religije i pretvori ih, donekle izmijenjene, u dekorativne elemente nove ideologije. Tako je francuska revolucija stari sedmodnevni kalendar zamijenila republikanskim desetodnevnim. Kineska revolucija obilno se poslužila konfucijanskim sistemom. Američka revolucija obilno je iskoristila kalvinistički nauk o Božjoj providnosti i promislu i pretvorila u ekstremno kapitalističku sintagmu prema kojoj ovozemni materijalni uspjeh gotovo može nekome biti garancija u onozemno vječno spasenje.

 

2. Revolucija, kultura i religija

Svaka revolucija popraćena je kulturnom revolucijom. Cilj je učiniti prekid s dosadašnjom kulturom, „stvoriti“ novoga čovjeka. Čovjek, međutim, ne može biti toliko zaslijepljen da ne naslućuje kako se ono Vječno, Transcendentno i Misteriozno ne dadne svesti na čisto ovozemno i materijalno. Francuski pisac Michel Houellebecq rekao je kako je komunizam bio jedna pogrešna religija, loš nadomjestak, nikakva prava vjera, iako je sve inscenirao na religijski način, stvorivši čak vlastitu „liturgiju“. Istinska religija, prava vjera, prema njegovim riječima, „u svojem djelovanju na svijesti ljudi jača je od svake ideologije“. Revolucionarno rastvaranje kulture može funkcionirati na neko kraće vrijeme. Na dulje staze, međutim, ne može nadvladati svestrani razvoj kulture koja tvori i ostaje okosnica ljudske egzistencije. Kultura nije samo nadogradnja duha nad materijalnom stvarnošću. Kultura inspirira duh. Zato u suštini kultura ima svoje korijene u religiji. Religija je jedina sposobna stvoriti jednu značajniju kulturu. U stvarnosti postojala je jedna velika svjetska revolucija duha, ona koja izvire iz Božje Objave, koja je čovjeka stavila na Božje tragove i tako mu omogućila nebesku sreću.

 

3. Informatika – novi „pastir“

Još je jedna tzv. revolucija obilno iskoristila, doduše na jedan gotovo perfidan način, „naputke“ iz kršćanske poruke. Kao da je doslovno primijenila Kristovu prispodobu o pastiru i njegovim ovcama. Radi se o informatičkoj revoluciji. Sukladno Kristovim riječima pastir brine za svoje ovce. Brine se za dobrobit svake pojedine ovce, ide u dugotrajnu potragu za njom dok je ne nađe. Nebeski Pastir želi znati što nedostaje njegovim ovcama. Informatičkom ovozemnom „pastiru“, kojega muče slične brige, ovo zadnje teže uspijeva. U masi bijelog runa gotovo mu je nemoguće prepoznati jednu eventualno nesretnu ovcu. Tomu pokušava doskočiti grupa engleskih istraživača. Stvorila je kompjuterski program koji skenira glavu i lice svake ovce i onda, na temelju mimike i trzaja mišića, prepoznati je li ovca sretna ili nije. Nije dugo trebalo da ovaj postupak pokušaju kopirati proizvođači mobitela, poput Apple-a. Oni namjeravaju u budućnosti skenirati lica svojih klijenata kako nijedan ne bi bio izgubljen ili jednostavno prešao u konkurentske firme. Umjesto lozinki ili otisaka prstiju mobitel se otključava kada mu pokažem vlastito lice. I kada budemo trebali platiti biti će dovoljno u kameru pokazati lice. Ako se mnogi ljudi više ne osjećaju sigurni pod zaštitom nebeskog Pastira, Njegovu funkciju brige i skrbi za ovce polako preuzimaju ovozemni maleni „pastiri“ čije su ovce isključivo njihovi klijenti. Računalni programi za svakojake asistencije ili tzv. umjetna inteligencija, preuzimaju ovu ulogu. Smartphone je postao pastir koji bdije nad našim zdravljem, upozorava nas, šalje na posao, kažnjava zabranom pristupa Internetu. Sve na temelju izraza našeg lica. Ljudska volje je preslaba u odnosu na privlačnosti digitalnih svjetova i zbog toga traži jednu jaku – elektronsku – ruku koja vodi, upravlja i „razumno“ savjetuje. Kako ljudsko „stado“ ne bi srljalo u propast. Dakle, već sutra moglo bi se dogoditi da ćemo svoj mobitel moći uključiti samo ako se budemo u kameru slatko smijali! Inače nema ni telefoniranja ni surfanja. Religijska poruka o Božjoj brizi za svakog pojedinog čovjeka i grešnika postaje u informatičkoj revoluciji svojevrsni Big Brother koji sve nadzire, kontrolira, svime upravlja, svakim pojedinim čovjekom, svakom zajednicom. Samo što su kako sredstva tako i ciljevi religijske poruke, s jedne strane, i informatike, s druge strane, dijametralno suprotni i različiti.

 

4. Povratak originalima

Nameće se jednostavan zaključak da su mnoge religijske poruke, navade, tradicije, obredi tijekom povijesti, od strane kojekakvih revolucija, duboko promijenjeni, u obliku i smislu, od čimbenika slobode postali su čimbenici modernog ropstva, od simbola života postali su širitelji smrti, originalno su bili garancija dostojanstva svakog pojedinca, a postali su kasnije nositelji masovnih trendova i histerija. Kada je papa Ivan Pavao II upozoravao Europu da se ne odrekne svojih kršćanskih korijena mislio je samo na to da bi se Europa trebala pokušati vratiti originalnim korijenima, a ne utopiti se u natruhe i loše kopije koje su nastale tijekom povijesti. Zar na to ne mislimo i mi u Crkvi kada zagovaramo primjereno mjesto religijskom odgoju u obrazovnim ustanovama? Zar naš otpor tzv. Istanbulskoj konvenciji, gender ideologiji, sekularizaciji sveukupnog društva, itd. u suštini nije samo nastojanje da se oslobodimo loših kopija onih stvarnosti koje je u njihovom originalnom smislu i pozitivnom značenju u ovaj svijet unijelo kršćanstvo? Vratiti se originalnosti nije nazadnjaštvo, nego težnja prema autentičnome i izvornome, u vjerskom, etičnom i moralnom smislu. Inače ćemo i dalje nastaviti živjeti u loše kopiranim i krivotvorenim sustavima razmišljanja i djelovanja. A valjda nitko neće nijekati činjenicu da kopije nikada nisu bile bolje od originala, a još su manje ikoga učinile sretnim.

 

Josip Grbac

About the Author

Leave a Reply

*

captcha *