U petak i subotu,  29. i 30. travnja 2017. mladi umaško oprtaljskog dekanata bili su sudionici 10. jubilarnog Susreta hrvatske katoličke mladeži koji se održao u Vukovaru. Dojmove ćemo predstaviti kroz osvrt jedne od sudionica susreta:

Moje iskustvo na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru

Hvaljen Isus i Marija.

Za mene je susret mladih počeo kad sam se prvi put susrela sa zajednicom u Umagu na pripremnom susretu za Vukovar. Ozračje mira, radosti, prihvaćanja i razumijevanja probudilo je u meni želju za druženjem, ali i za odlaskom na Susret u Vukovar.  Druženja na zajednici potakla su u meni želju za dubljim traženjem Boga i susretom s Njim. To se i dogodilo.  Domaćini, kojima je bila zadaća primiti u svoje domove nas mlade, poslali su nam od prvog trenutka poruku velike dobrodošlice. Osmjesi su se pojavili na njihovim licima kad su ušli u Crkvu i vidjeli klupe prepune mladih, što je i meni reklo u srcu „Pa mi smo ovdje stvarno dobrodošli“. Župljani župe Višnjevac pružili su nam sve što su mogli, kad smo bili gladni dali su nam jesti, bili smo žedni i dali su nam piti i u svoje domove primili su nas. Pripremili su lijep program upoznavanja grupa koje su došle iz različitih krajeva, te je Gospodin izlio milost Duha Svetoga u Svetoj misi, ali i sam Gospodin došao je među nas u Klanjanju Presvetom oltarskom sakramentu. Osobno sam se napunila snagom za dalje.

Nedjeljni program započeo je molitvom na groblju, a zajednički hod do dvorca Eltz ispunio nas je sve zajedništvom, molitvom i radosnom pjesmom. Poseban je bio osjećaj koračati s mišlju da i drugih 30 000 mladih korača istom cilju. Kao što smo se od početka u zajednicama pripremali za susret s Gospodinom, tako smo se kao rijeka Vuka svi slili na svetu Misu u centar Vukovara.

Meni je Gospodin ovim susretom rekao da je to samo početak onoga na što smo pozvani, širiti drugima radosnu vijest o snazi koju nam daje Bog ako mu se predamo. Krist je bio naša nada na ovom susretu, ali neka ostane nada za sutra kada se vratimo svakodnevnim životima i poslovima.

BB,

Kristina Ždravac


U današnje vrijeme mnogo je toga ponuđeno mladima, no treba znati kojim putem ići. Jedan od pravih puteva, od Njegovogo puta, bio je odlazak na ovogodišnji susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovar. Od svih mogućnosti, izlazaka, zabave koje su se taj vikend nudile mladima, svi su odlučno krenuli u lijepu našu Slavoniju, u Grad heroja. Recimo da su neki možda otišli iz puke dosade, drugi pak radi ekipe.. No bilo je zasigurno puno više onih koji su poput magneta bili privučeni da čuju Kristovu riječ, da znaju kako nisu sami ni kada nastupe oluje u njihovim životima. Gotovo pa nemoguće je riječima objsniti taj divan osjećaj, koji ne mogu umanjiti niti umor, niti iscrpljenost, niti tolika gužva. Za vrijeme Euharistijskog slavlja u jednom trenutku činilo mi se da sam posve sama tamo na livadi, kraj Dunava koji je mirno tekao.. Svi problemi, sav metež su se utišali i moje srce bilo je ispunjeno mirom, ljubavlju i nadom! Iako smo putem pjevali mnoge pjesme, pa tako među njima i pjesmu “Nek pada”, sve što je ta dva dana palo na nas bila je isključivo kiša milosti, jer On je uistinu došao među nas i otvorio nebeske brane!

Jer..” Krist je naša nada, pjesma i snaga! Otkucaji srca naših to je Njegov glas!” A taj vikend srca preko 30 000 mladih kucala su kao jedno, zaista su kucala! Nikada se ne mije gubiti nadu dok god znamo da imamo Njega i odabiremo Njegov put.. Gospode neka svaki moj dan,svaki tren života mog bude za tebe! :)

Ana Banović

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on Twitter0Share on LinkedIn0Print this page