SUKOB GENERACIJA ILI NEŠTO DRUGO?

Šezdesete godine prošlog stoljeća ostale su zapamćene kao „revolucionarne“ godine u kojima su na sceni glavni protagonisti bili mladi. Zahtijevali su mogućnosti da se mladi aktivnije mognu uključiti u svekoliki društveni život. Predvodnici masovnih okupljanja i iznošenja zahtjeva bili su studenti, ali su im se s vremenom priključili ostali mladi, zahtijevajući mnoga prava koja su do tada dobivali „na kapaljku“, ovisno o dobroj volji i raspoloživosti „odraslih“ i starijih građana koji su uglavnom držali sve ključne poluge u društvenom, političkom i kulturnom životu. Tu se radilo o svojevrsnom generacijskom konfliktu, određenom buntu mladih generacija, koji je bio popraćen i javnim sukobima s ondašnjim obnašateljima vlasti, ali i svima onima koji su zazirali od bilo kakvog kvalitetnog napretka u međuljudskim odnosima, te su bili uvjereni kako mladi ljudi „nisu dorasli“ za preuzimanje bilo kakve značajne odgovornosti i službe u životu zajednice. Najvažnije postignuće bila je činjenica da su se tadašnji mladi „probudili“, postali svjesniji svojih odgovornosti, stupili na scenu i zahtijevali da ih se uvažava kao punopravne članove zajednice.

  1. Novi konflikt generacija?

Danas se postavlja pitanje „prijeti“ li to nama neki novi konflikt generacija, neko novo buđenje svijesti kod mladih ljudi. Čini se da bi se to moglo dogoditi, imajući u vidu, ako ništa drugo, pojačanu svijest mladih o tome kakvu ulogu igraju u društvu. Čini im se kao da je njihova budućnost od strane odraslih prepriječena debelim zidom. Mnogi osjećaju da su gotovo isključeni iz značajnih društvenih događanja. Uza sve teškoće koje imaju tijekom stjecanja nekakve više ili visoke naobrazbe, često to svoje znanje nemaju gdje pretočiti u praksu. Teško se zapošljavaju, a i kada im to uspije, nagrade za njihov rad često su mizerne. Već kao mladi ljudi mogu predvidjeti kako će im mirovine biti oskudne, predviđaju da će im biti teško brinuti se za svoje starije članove obitelji. Često zbog svega toga unedogled odgađaju stupanje u brak. Sve to kao da stoji u podsvijesti mladih ljudi današnjice. Ipak, zanimljiv je podatak da su na glasovanju o izlasku Velike britanije iz Europske unije odluku o izlasku donijeli odrasli. Istraživanja su pokazala da su mladi u jako malenom postotku izišli na glasovanje. A ipak se radilo o dalekosežnim posljedicama koje bi mogle upravo mladim ljudima zapriječiti mnoge šanse napredovanja u njihovom profesionalnom i sveukupnom angažmanu. Takvo stanje možemo uvidjeti u gotovo svim zemljama Europe, pa i u Hrvatskoj. Svojevrsna društvena nezainteresiranost mladi ljudi postala je zabrinjavajuća pojava. A da ne govorimo o tome koliko je ta pojava prisutna u Crkvi!

  • Dvolični generacijski sukob.

Je li to ona budna politička i društvena svijest mladih ljudi iz šezdesetih godina prošlog stoljeća donekle zamrla u današnje vrijeme? Jesu li to mladi ljudi našega vremena postali pomalo „pospani“? Gotovo bez otpora kao da su se prepustili konzumerističkim zahtjevima Smartphona, pametnog telefona, Facebooka i ostalih društvenih mreža. Bez nekakve kritične svijesti prihvaćaju ponude koje im se nude, bez dubljeg sagledavanja posljedica. Kao da primjer kojega valja slijediti nije onaj koji ima nekakvu dobru ideju ili se maksimalno angažirao za opće dobro, nego valja slijediti primjer onoga tko ima bolji, moderniji i kvalitetniji mobitel! Ako kod mladih ljudi i postoji nekakva svijest kako smo svi pomalo postali robovi konzumerizma i divljeg kapitalizma, oni sami protiv toga čine jako malo ili ništa. Stoga pomalo dvolično izgleda najnovije angažiranje mladih oko zaštite okoliša. Postoje nekakva masovna okupljanja pretežito mladih ljudi protiv zagađenja okoliša, za očuvanje zaštićenih vrsta životinja, za pravo na zdravu hranu i vodu, općenito za zaštitu prirodnih bogatstava, ali sumnjam da je itko od njih spreman odreći se blagodati koje su proizašle upravo iz manipuliranja svjetskih kompanija u proizvodnji hrane, iz neracionalnog iskorištavanja vodnih bogatstava, iz devastacija šuma, i tome slično. Jednom riječju, mladi protestiraju protiv svega toga, a svatko od njih ljubomorno drži u ruci mobitel i pozorno gleda na ponude koje se tamo nude. Jednom rukom protestira protiv nečega, a drugom koristi usluge onoga protiv koga protestira. Jesu li onda samo odrasli odgovorni za pasivnost mladih generacija današnjega svijeta? Ovaj tzv. generacijski sukob više „miriše“ na pokušaj samo-opravdavanja za vlastitu pasivnost i nezainteresiranost.

  • Upitna vjerodostojnost protesta mladih

Mladi iz šezdesetih godina prošloga stoljeća „plivali su protiv struje“. Bili su spremni podnijeti i neke žrtve i odricanja kako bi postigli svoje ciljeve. Sumnjam da takve spremnosti na odricanje i žrtvu ima kod većine mladih koji s transparentima kroče današnjim ulicama. Radikalne promjene sveukupnog života ne događaju se same po sebi. Pogotovo se svijest ljudi ne mijenja olako. I, što je najvažnije, onaj tko nastoji uvesti neke promjene u život i svijest ljudi, mora početi od samoga sebe. Barem je to jedno od elementarnih pravila koje se nebrojeno puta dokazalo tijekom povijesti. Nitko iz ruku dragovoljno ne ispušta blagodati koje je stekao, na legalan ili ilegalan način. Ako netko bez ikakve zadrške prihvaća sve zakonitosti koje mu nude društvene mreže i konzumerizam velikih kompanija, ne može djelovati vjerodostojno ako protestira protiv onoga čime se on obilato koristi. Zbog toga se sadašnje tzv. buđenje svijesti mladih ljudi za sudbinu našeg lijepog planeta ne može jednostavno uspoređivati s generacijama šezdesetih godina prošlog stoljeća. Oni su tada tražili svoja prava, ali nisu bili potpuno ovisni o onima od kojih su ih tražili. Danas protestiramo tražeći zaštitu naše lijepe planete, ali istovremeno obilato koristimo blagodati onih koji tu planetu i dalje srozavaju i uništavaju. Zato današnji mladi u svim njihovim protestima, koji su itekako opravdani i potrebni, teško mogu imati značajnijih uspjeha. Iako taj njihov angažman zaslužuje poštovanje jer, ako ništa drugo, pokazuje da današnji mladi izlaze polako iz nekakve letargije u koju smo svi skupa upali unazad nekoliko desetljeća. Oni dokazuju da ne možemo još dugo izdržati takav nekontrolirani napad na zemlju na kojoj i iz koje živimo.

  • Generacijsko-ideološki sukob u Hrvatskoj

Mladi svakako imaju pravo i dužnost odgovoriti na neke izazove današnjega svijeta. I to pravo odnosi se na sve segmente života, pa tako i na vrijednosna pitanja. Tako bi trebalo biti u civiliziranom svijetu. Mogu li mladi ljudi masovno iskazati svoje vrijednosne stavove, svoje zalaganje za očuvanje nekih temeljnih vrijednosti, a da ih se odmah ne „opečati“ kao nazadne i nedemokratske“? Mogu li u Hrvatskoj mladi organizirati mirnu manifestaciju „Hod za život“, sa zahtjevom da se u Hrvatskoj veća pozornost usmjeri na očuvanje života, a da ih se odmah etiketira gotovo kao „protudržavne elemente“? Zar očuvanje šuma ima veću važnost od očuvanja života? Zar očuvanje ugroženih tigrova ima veću važnost od očuvanja ljudskog života? Kako to da upravo zalaganje za očuvanje ljudskog života, a to smo svi mi, izaziva najviše prepreka i objeda? Evidentno je da u Hrvatskoj ne postoji tzv. konflikt generacija na razini mladi-stari, da se tu ne radi o zahtjevima za veća prava mladih u svezi njihovog društvenog angažmana. Još manje smo u Hrvatskoj svjesni opasnosti nerazumnog iskorištavanja prirodnih resursa i potrebe očuvanja planeta zemlje. U Hrvatskoj smo za tako nešto još nedorasli. Mi smo još uvijek u vremenu ideoloških podjela, gdje ideologija diktira vrijednosna opredjeljenja. Mladi ljudi koji do nekih vrijednosti drže nisu dobrodošli. Pa zvale se te vrijednosti pravo na život, na zdravu hranu, na čistu vodu. Srećom, vjerujem da takvih mladih ljudi ima puno u Hrvatskoj, iako ne izlaze na ulice i ne mašu transparentima. Oni koji se takvim časnim mladim ljudima protive ionako čine manjinu, ne zanimaju se očito ni za kakve vrijednosti, a jedino što imaju jesu zdrave i bučne glasnice.  

Josip Grbac

About the Author

Leave a Reply

*

captcha *