ZAGOVARATELJI PODJELA

Čelnik SDP-a dođe u Rijeku, posjeti školu, fotografira se s vjeroučiteljem i izazove zgražanje i nerazumijevanje od strane svojih  stranačkih kolega. Zamjeraju mu što se družio s nekim tko promovira vrijednosti koje, navodno, Hrvatsku guraju u Srednji vijek, s nekim tko sudjeluje u Hodu za život, govori u prilog očuvanja tradicionalnih vrijednosti. Vjerojatno je dodatno ulje na vatru bila činjenica da se radi o vjeroučitelju koji, dakle, predaje vjeronauk. Naravno da su to ideološki usmjereni mediji predstavili kao temu za naslovnice glasila, pa i televizije. Tematika je banalna, susret možda sasvim slučajan, možda se i sam vjeroučitelj htio slikati s čelnikom SDP-a ili je bilo obratno, možda su se poznavali od prije te izmijenili koju riječ. Ali eto, i to je bilo dovoljno da na vidjelo iziđe, ako je to još nekome bilo nejasno, ideološko opredjeljenje jedne stranke.

  1. Stranka ili čovjek?

To dokazuje u prvom redu nedozrelost demokracije u Hrvatskoj. Čovjek se može zgroziti nad spoznajom da neki među vodećim političkim čelnicima u Hrvatskoj ne poznaju ni elementarne načine ponašanja u jednom demokratskom društvu. Političko opredjeljenje, naime, ne slijedi uvijek iste odnose koje inače ljudi gaje među sobom. Čak se i svjetonazorski ljudi mogu potpuno razilaziti, ali kao ljudi itekako mogu komunicirati međusobno, uvažavati se, dijalogizirati. Sukladno takvim stavovima čelnika SDP-a jedan kršćanin ne bi se nikada u javnosti smio pokazati u društvu s jednim muslimanom, jedan nevjernik smio bi popiti kavu samo i isključivo s nevjernikom. Rimokatolik ne bi smio prošetati s pravoslavnim vjernikom. Političar lijevog opredjeljenja morao bi se čuvati da ne susretne političara koji je član neke stranke desnice ili centra kao da se radi o bolesnom od kuge. Eto, to je to društvo sloboda, ravnopravnosti, ljudskih prava i ne znam više čega što je svakoga dana po stotine puta na ustima članova SDP-a. Možda ćemo morati početi nositi nekakve znakove raspoznavanja, kao što su Židovi bili nekada prisiljeni nositi žute zvijezde, ili zatvorenici prugaste odore. Eto svijetle, napredne, civilizacijski razvijene Hrvatske koju uporno zagovaraju takve stranke kojima smeta čisto ljudska komunikacija koja nije stranački jednobojna.

  1. Vrijednosti koje smetaju

Mogli bi ići i korak dalje i postaviti pitanje Kakve su to ne-vrijednosti koje smetaju čelnicima SDP-a. Je li to poštivanje ljudskog života u svim etapama i oblicima? Ili su protiv toga da u Hrvatskoj uopće postoje vrijednosti obitelji i braka? Možda su za to da se iz odgoja i obrazovanja djece u potpunosti isključe roditelji i da se sve pripusti tzv. ideološki podobnim „stručnjacima“ koji će stvarati nekakve kurikulume koji nemaju nikakve veze s onime što velika većina hrvatskih građana smatra nezaobilaznim vrijednostima u odgoju i obrazovanju? Možda pod svaku cijenu žele isključiti Crkvu iz sveopćeg života hrvatskog društva, zaboravljajući da Crkvi vjeruje još uvijek daleko više hrvatskih građana nego što ih vjeruje SDP-u? Možda je ipak razlog takvoj ideološkoj nesnošljivosti jednostavna činjenica da, kada netko bezglavo tumara političkim prostorima i rapidno gubi kredibilitet, gotovo uvijek poseže za nekakvim radikalnim podjelama kako bi svojim umjetno stvorenim radikalizmom „popabirčio“ nekoliko glasova svojoj stranci. Zar to nije jeftino politikantstvo i prozirni prozelitizam?

  1. Škola demokracije u Maroku

Ako bismo htjeli ići još korak dalje mogli bi se pitati što bi bilo kada bi tako razmišljali svi ostali, kada bi i kršćani i vjernici tako razmišljali ili vodeći ljudi Crkve. Ako bi slijedili ovaj primjer nesnošljivosti trebali bi prije svakih izbora jasno nagovarati i uvjeravati ljude neka ne glasuju za stranku koja u svojem vodstvu ima takve ljude. To ne činimo jer ipak malo ozbiljnije shvaćamo elementarne sastavnice demokracije. I siguran sam da bi ti isti vodeći ljudi SDP-a bili prvi koji bi optužili Crkvu da se miješa u politiku. A jesu li upravo ti ljudi sigurni da imaju pravo ama baš svako svjetonazorsko pitanje pretvoriti u političko i stranačko pitanje? Volio bih znati je li nekom članu SDP-a zabranjeno ići u crkvu. Po onome kako se reagiralo na susret Bernardića s vjeroučiteljem vjerujem da jest. Inače ne bi bili dosljedni. Crkva je ipak uvijek otvoreno zagovarala vrijednost života, obitelji i braka, one vrijednosti zbog kojih se  taj susret nije navodno smio dogoditi. Uostalom, zar papa Franjo ne inzistira upravo na posjetima onim zemljama u kojima ima najmanje kršćana, pokazuje kako je moguće ljudski komunicirati s onima koji drugačije vjeruju ili ne vjeruju. Nedavno je tako bio u Maroku gdje je izuzetno lijepo primljen, gdje je sasvim otvoreno razgovarao s ljudima koji nisu kršćani. I s njima se slikao. Ne znam je li Maroko istinski demokratska zemlja. Ali je sigurno da bi neki vodeći članovi SDP-a trebali ići u Maroko i ondje učiti o demokraciji.

Josip Grbac

About the Author

Leave a Reply

*

captcha *