PORUKE EPIDEMIJE KORONA VIRUSA

Strah je loš savjetnik. On ljude blokira, tjera u rezignaciju. Gdje vlada strah svaka tiranija, iskorištavanje, tlačenje imaju širom otvorena vrata i slobodne ruke. Istovremeno strah je i dobar savjetnik. On je duboko usađen u emocionalne dubine ljudskog mozga. Strah stimulira ljudski bijeg od opasnosti, potiče ljude da gotovo spontano potraže utočište pred opasnošću. Strah od rata, gladi, prirodnih katastrofa, bijede, a pogotovo zaraze i epidemije, potaknuo je stvaranje državnih i međunarodnih institucija zaštite. Kada se iz Kine proširio tzv. Korona virus na noge su se digle najrelevantnije svjetske zdravstvene organizacije. Frenetički se u mnogim laboratorijima i među vrhunskim znanstvenicima radi na pronalaženju anti-tijela, kako bi se ograničila epidemija. Izgleda da je upravo strah uzrokovao pojačanu znanstvenu djelatnost, tehnički napredak, spremnost na dijalog i diplomaciju.

1.  Mučenik za istinu

Upravo je nevjerojatno kakve sile može potaknuti strah. Koliko tisuća ljudi je desetljećima stradavalo u Kini zbog nepoštivanja ljudskih prava, a da se tome nije pridavalo gotovo nikakvu pozornost. Sigurno zato jer ti ljudi nisu nama predstavljali nikakvu opasnost. Blago smo protestirali, mrmljali, i sve ponovno zaboravili. Kada je postalo očito da je nekoliko tisuća ljudi u Kini umrlo od zarazne bolesti koja može pogoditi i nas, svi smo se digli na noge. Strah nas je za naše zdravlje, za naš život. Želimo pomoći Kini, žalimo za mrtvima, ali ipak najviše  mislimo na to kako zaštititi same sebe. Ovakvo stanje, međutim, na vidjelo donosi i svijetle primjere humanosti. Ovdje nam svijetli primjer može biti kineski liječnik, 34.godišnji Li Wen Liang koji je prvi upozorio na postojanje virusa. Nitko mu nije vjerovao. Čak je od kineskih vlasti bio optužen da širi nepotrebnu paniku u narodu i prisiljen je bio na šutnju. Nakon što je postalo razvidno da je imao pravo, jer se epidemija počela širiti svijetom, oslobođen je optužbi, ali je umro 6. veljače jer se zarazio Korona virusom. Naime, oslobođen optužbi, vratio se na posao svojim pacijentima u istu bolnicu u Wuhanu u kojoj je prije radio, kako bi se posvetio svojim pacijentima. Vlasti su čak i njegovu smrt nastojale zataškati. Ali je vijest o njegovoj smrti na društvenim mrežama u relativno kratkom vremenu posjetilo oko 900 milijuna ljudi. Njegova smrt potaknula je milijune ljudi u Kini da zatraže slobodu riječi, smatraju umrlog doktora „mučenikom borbe za istinu“. Očito da je i nepostojanje prava na slobodu govora u Kini kumovala tako drastičnom širenju epidemije. Doktor Li izabrao je darovati svoj život pokušavajući spasiti druge živote. U Kini je taj doktor trenutno u narodu postao nacionalni junak. Doktor Li bio je kršćanin, o čemu svjedoči njegov duhovni testament. U njemu doslovno kaže: „Nadam se da ćeš se, nakon te katastrofe, sjetiti kako je netko pokušao iznijeti istinu što je prije moguće. Nadam se da ćeš, nakon te katastrofe, naučiti što znači biti pravedan. Svoj testament završava riječima Sv. Pavla: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Već mi je pripravljen vijenac pravednosti“.

2.  Eventualne poruke epidemije

Moderni čovjek nije naučio suočiti se s vlastitom nemoći. Moderan čovjek zgražava se pred činjenicom da je nemoćan prema jednom virusu koji naizgled nalikuje na običnu gripu, a zapravo je smrtonosan. I onda počinje tražiti razna objašnjenja kako bi sa sebe skinuo eventualnu odgovornost. U takvom stanu čak i religioznost čovjeka poprima drugačije naličje. Koliko god se Korona virus bude i dalje eventualno širio i kosio ljudske živote, i sama religioznost riskira da počinje nalikovati na praznovjerje. Na društvenim mrežama pojavljuju se poruke kako je ova najnovija epidemija zapravo kazna za nepoštivanje prava čovjeka u Kini. Kao da se događa onaj slučaj kada je Jahve elementarnim nepogodama kaznio Egipat jer nije htio Židovima vratiti slobodu. Kao da Bog kažnjava ljude zbog grijeha njihovih predaka, što sam Krist jasno odbacuje. Kada su apostoli susreli slijepca od rođenja postavljaju Isusu pitanje je li sagriješio on ili njegovi roditelji, a Isusu odgovara kako nisu sagriješili ni on ni njegovi roditelji nego je rođen takav kako bi ljudi u njegovom ozdravljenju mogli spoznati da je nastupilo Kraljevstvo Božje. Misliti kako je neka epidemija kazna za grijeh čisto je poganstvo. Ali nije isključeno da nam ova epidemija može odaslati neke poruke. Možda je to poruka kako smo se previše umislili kako smo svemoćni. Ili poruka kako je cijela zemlja samo jedno obično selo, koje jedan običan virus može prevaliti u nekoliko dana. Možda je to poruka o potrebi veće međuljudske globalne solidarnosti. Nije isključeno da i ova epidemija neće dati dodatni impuls modernom čovjeku da se zamisli nad svojim manipuliranjem prirode i njezinim bezočnim iskorištavanjem. Moderni čovjek sposoban je prije ili kasnije pronaći protutijela ovom virusu, kao što je to znao učiniti u brojnim epidemijama koje su u prošlosti harale. No, hoće li naučiti ijednu lekciju koja mu ova epidemija pruža, drugo je pitanje.  

3.  Teške posljedice straha

Ključno pitanje ipak ostaje kako nadvladati strah. Je strah se krije u licima koja se kriju iza maski koje svakodnevno nosi veći broj ljudi na ulicama. Pomalo se rada panika koju obilno hrane svakojake Fake News. Maske stvaraju vidljivu granicu među ljudima. Taj strah ubija komunikaciju među prijateljima, možda i članovima obitelji. Kamenovanje autobusa s kineskim državljanima u Ukrajini ekstremni je pokazatelj što strah može prouzročiti. Ubija ekonomiju, kulturu, društvenu djelatnost, koči političke odluke, stvara nepovjerenje među ljudima. Nekakav potres ili poplava sposobna je ljude zbližiti, učiniti ih sposobnima činiti nevjerojatna herojska djela. Zato što se radi o pomaganju drugima, pri čemu vlastiti život nije bitno ugrožen. Ovdje je stvar puno drugačija. Tu ima manje heroja koji su spremni svoj život staviti na kocku za drugoga poput liječnika Li Wen Lianga. Kod takve vrste straha kakav uzrokuje aktualni virus društvo se pomalo pretvara u nekakav „zoološki vrt“ gdje se sve odvija u znaku borbe za preživljavanje. Moguće je da u svakom nedužnom Kinezu kojega susretnem na ulici vidim potencijalnu smrtnu opasnost pa posegnem za kamenovanjem. Strah sve blokira. Kina, jedna od ekonomski i financijski najjačih svjetskih velesila, mogla bi se, ako se uskoro ne otkrije protutijelo virusu, naći na koljenima. 

4.  Kršćanstvo kao terapija

Filozof Richard Heinzmann kaže kako je kršćanstvo religija sposobna nadvladati strah. Kršćanstvo nije neka asketska, nego terapeutska religija. Mi smo od Boga stvoreni za život. On nam daje život i želi da živimo. Život je od Boga utkan u ljudsku narav. Smrt, bez obzira kako nadošla, nije dio Božjeg stvaranja. Zato je logično za jednog kršćanina vjerovati da će Bog ljudima dati mogućnost i sposobnost oduprijeti se i ovoj epidemiji. Bilo bi zaista apsurdno vjerovati da čovjek svojim neodgovornim ponašanjem i nekim eventualno lakomislenim eksperimentiranjem može jednim virusom uništiti Božje stvorenje, svijet i čovjeka. Zato vjerujemo da će čovjek biti sposoban staviti i ovu epidemiju pod svoju kontrolu. Pitanje je samo koliki će ljudi, oni „obični“ ljudi i oni znanstvenici koji rade na otkrivanju protutijela, nakon što sve prestane i vratimo se normalnom životu, taj uspjeh pripisati samo sebi, znanosti, tehnici, znanstvenoj umiješnosti, ili će u tome svemu vidjeti i prst Božji. Hoće li čovjek, nakon što bude pobijeđen Korona virus, postati još prepotentniji i „zaljubljeniji“ u samoga sebe, ili će u svemu tome vidjeti i neki Božji plan spašavanja svijeta i čovjeka i njegove ljubavi i brige za svijet i za čovjeka.

About the Author

Leave a Reply

*

captcha *